new_girl_on_the_blog

31.01.2005., ponedjeljak

PRDIM LUDIH

bila ja malo na godišnjem. Malo???!!! 2 tjedna sam se "odmarala". Dobro me razumiju sve majke vrlih hiperaktivnih sinova do 4 godine starosti! još + uspjela izgubit 3 kg, pa je ekipa to uspjela iskomentirat. Kao i svi drugi muški oni su jednoglasno utvrdili da mi moja nova kilaža stoji fenomenalno, pa su onako čistokrvno mačistički zaključili da ja više nisam "osoba" nego da sam i ja sad "pička". u nastavku kratko objašnjenje svakog od navedenih pojmova.

OSOBA-ženska osoba, prijateljica (ne bi nikad s njom u krevet), ima pamet, ima jezik, uglavnom im svima često bude poklopac;

PIČKA-ženska osoba za povalit.

nisam znala kako bi reagirala. ali mislim da sam polaskana!

In d mintajm, jeste li čuli da je netko nekome odjednom izvadio 3 zuba???? e pa ja jesam. još znam i detalje. recimo samo da ću se počet bavit mostogradnjom jer imam propuh od točke 4 do točke 7.

na poslu je kaos-turisti ćeju ove sezone spavat po klupama. moj je dragi Grad postao top trendi ekskluziva glamurozna unikatna jedinstvena najtraženija destinacija na cijeeeeeeeloooooom svijetu, a ja baš moram radit u prodaji neke hotelske kuće!

koji PEHHHHH!

eto, tek da ostavim trag. da ne bi ko pomislo da se natječem za kuuuuuul blog!!!!
nemojte majke vam!

adio purgeru

M

- 17:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.01.2005., subota

POST BLAGDANSKI POST

Dakle, kad sam rekla da mi je Božić bio katastrofa, onda sam tako i mislila. Još se nisam takoreći oporavila od toga stanja. No, kako je moja životna filozofija ta da se ništa ne događa tek tako, tj. da se sve u mom životu događa sa svrhom i razlogom, tako je i ova tragikomična anegdota dobila sretan epilog: KONAČNO SAM SE ODLUČILA RAZVESTI!!!!!!
.............................................................................................................................................

Ono sam rekla da me zvao na Badnjak.....-vidi post pisan 23.12. prošle godine.
I ja ti mislim u mojoj glavici ovako: ili mi hoće tek tako usrat Božić (mnogo vjerojatno), ili misli da me tako može vratit (vjerojatno), ili će fakat poć u komunu (nevjerojatno)....

U prekrasnu Badnju večer na vratima mi se pojavi njegova majčica. Žena kojoj vjerujem jednako koliko i njenom sinu=0. Priča je kratka, bolna (za nju), misteriozna I u svakom slučaju vrlo zanimljiva.

Da su ga večeras odveli….ne znaju gdje ni kud…..da ga neće bit 3 mjeseca….da je to teška terapija u nekom samostanu u Zagori….da će možda moć s njime kontaktirat za 3 tjedna….da je reko da ili će se ubit ili će u komunu….ona je shrvana….ona ne spava noćima…ona je sve napravili….ona….on…ona…on….ona….on…….AAAAAAAAAAAAAA.

OK. Vratim ja film u rikverc I sjetim se sebe prije nešto više od godine dana kako istoj toj ženi pokušavam utuviti u glavu da joj je sin jedinac narkoman-teški doper, I da sam zbilja dala najviše od sebe da mu nekako pomognem. Ali s malom bebom više nemam snage ni živaca a Boga mi ni vremena zajebavat se sa nekim ko se ne želi sredit. I tako ja njoj mašem ispred nosa u nekom poludeliričnomhisteričnopomračenom stanju, a ona me mirno sluša.
Komentar majčice: “Znaš, ne bih ja rekla da je to tako I da je to zato. Ja bih rekla da se on čudno ponaša zato jer nije završio fakultet.”
Komentar moj:?!

Sad smo opet na Badnjoj večeri.

Sjedim ja tako preko puta nje, ozbiljna ko kardinal Bozanić, a želudac mi se okreće I samo što se ne izrigam njoj u skut. OK. Što ona sad hoće???
Ona hoće: “Da ako bi ti mogla, pa eto, kad se budemo čuli s njim, pa eto…hm, ovaj….da pričaš s njim na telefon….pa eto I ovo dijete-mali je tako pametan I tako sve osjeća….ovaj…eto.”
Ona u stvari hoće, govori meni moj još uvijek aktivni mozak, da me pokuša na bilo koji način opet vratit k njemu.
Ja joj odgovorim da od mene može dobit samo ljudsku podršku, a da ne bi netko bože sačuvaj pomislio da se ja njemu želim vratit. Ako se budu čuli s njim na telefon, mogu mi javit I ja ću mu reć 3 rječi podrške I neka na tome ostane.

…………………………………………………………………………………………………

8 dana nakon ove anegdotice, on se pojavio skupa sa majčicom na mojim vratima da vide maloga. Meni niko ništa ne govori, nitko ništa ne komentira,….do danas.
Mislim se, jebo te evo ga-čudo!!!Odviko se u 8 dana. Sad ću to javit na blog.hr da svi vide kako ima nade I za ostale…HE HE HE HE HE

I onda sam se odlučila razvest.

Inače sam dobro. Malo odmaram, spremam neke ispitiće na fakultetu. Mali je super. I, ono-klasika.

DEDICATED TO: mom vjernom čitatelju alien in europe.com; malo da ti ubijem dane tamo negdje gore...
pusa

- 19:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.12.2004., petak

BADNJAK

Nisam ja mislila da je ovo blogiranje (jel se to uopće tako kaže???) tako zanimljivo....Anyway, osjećam se super; ko da imam par života :) Sad ću do Grada prošetat i popit fuka sa prijama, malo ćemo se izljubit sa svima skupa odreda. Neću na polnoćku. Ja i klinac ćemo fino pod dekicu i ćirit u Teveliziju.

Purgeru u centru europe: evo ti moja najdraža dječja pjesmica:

Pozdrav i pusa od šašave mame:)

FOREVER YOUNG

May God bless and keep you always
May your wishes all come true
May you always do for others
And let others do for you
May you build a ladder to the stars
And climb on every rung
May you stay forever young
Forever young, forever young
May you stay forever young.

May you grow up to be righteous
May you grow up to be true
May you always know the truth
And see the lights surrounding you
May you always be courageous
Stand upright and be strong
May you stay forever young
Forever young, forever young
May you stay forever young.

May your hands always be busy
May your feet always be swift
May you have a strong foundation
When the winds of changes shift
May your heart always be joyful
And may your song always be sung
May you stay forever young
Forever young, forever young
May you stay forever young.

- 10:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

23.12.2004., četvrtak

THIS XMASSSSSSSSSSS

M je išla samenom u gimnaziju. Isti razred. Za ne falit, išla je samenom i u osnovnu-doduše ne u isti razred. U gimnaziji je bila klasičan primjerak individue koja je služila ostaloj ekipi za sprdačinu. A kako i ne bi, kad je ona na pitanja tipa: "M, pokaži nam na karti Svijeta tople pojaseve!" sasvim nesputano i totalno rasterećeno svojom debelom mesnatom ručerdom pokazivala na Sibir!!! Bilo je toga još, ko će sve upamtit!!!

No, ta ista M, je uspjela završit gimnaziju sa vrlo dobrim, upisat pravo, završit ga u roku, zaposlit se u državnoj firmi, i kao šećer na kraju: eto je opet, onako samozatajno, u moj život...I to pravac u NO moje matične firme. Što znači (osim ostalih beneficija koje ta pozicija nosi) da na svoju državnu plaću (predpostavljam nekih 4-5 tisućica) može nadogradit i narednih 4 godine 3-4 tisućice, samo zato što će glumit fikusa i po nečijoj direktivi podizat/spuštat onu istu malu tanahnu ručicu. Onoga dana kad sam doznala za tu vijest, zavrtilo mi se tlo pod nogama. Pa čovječe, koji kurac se događa???!!!!

Jebe mi se zato što je ona "politički" postavljena; jebe mi se i zato što je vjerovatno ti isti ljudi koji su je tu postavili smatraju tukom ko što i jes; ali mi se ne jebe radi tih extra 3-4 tisućica.

Sad se šepirila na domjenku; rozi šal, roza šminka, guzice ko vrata od Pila, isti onaj zatupljeni pogled i namješteni smile. Za nadolazeće blagdane meni i mojima želi puno zdravlja, sreće i pozitivnih poslovnih rezultata.

--------------------------------------------------------------------
Znala sam da će ovaj dan bit sjeban: zadnjih 8 godina se uspješno dižem na prvi znak alarma, ali danas, čovječe....upada stara u kvarat do 7 (for the record: sat navijam za 6,20) i pita me da jesam li normalna i kako to da sam još u krevetu????

Stara nemam ti pojma!

Digla se. Mali iz kreveta viče da ga boli noga. LAŽE!!! Kaže: Mama, jubi nogu!". Ja mu naravno poljubim nogu. "Mama, jubi djugu!" Ja mu poljubim i drugu. I shvatim da mu falim, i jebem sve po spisku i Zapadu, i zapadnjačkom radnom vremenu (od 8 do 4=> ovako ću nazvat kafić kad ga budnem jednom imala:))) i kolačima i božićnom koncertu!!!! Ovo sa kolačima nije neka usputna glupost. Kolače pravim isključivo samo jednom godišnje: za Božić! Mislim da bez toga ne bih više nikad u životu doživila barem neki malecki osjećaj onog našeg domaćeg, iskonskog, čistog i nekomercionalnog Božića. I to je fakat tužno: da ja moram pravit kolače, da mi miriše kuća, da budem do grla u brašnu, i tek da onda osjetim blagdan.....

Eto, kako je ovo takvo vrijeme ja bih htjela iskoristit priliku i napisat par blog želja. Možda djed božičnjak čita.....

1. želim da moj potomak ostane forever ovako šašav; da me nasmijava, da me i rastuži, i da ne pokupi nikad u životu nikakvu odvratnu boleštinu!!!

2. želim da moje seke znaju da što god da se u životu dogodilo mogu uvjek računat na svoju BIG SISTER!

3. mojim starcima: hvala na razumijevanju; jer iako ste jebene konzervurine, još uvijek ste mi jedini pravi saveznici i zbog toga (a i zbog mnogo drugih razloga): Bog Vas poživio!!!!

4. mojoj priji u komuni: stara! očisti se i vrati se doma da možemo pizdit o prolaznosti života.

5. mom VIP SMS friendu: želim ti da konačno upoznaš neku hvalevrijednu djevojku koja će znat cijenit sve dobro koje nosiš!

6. Mom bivšem: jebi ga......

7. SVIMA: Sretan Vam Božić! Ne dozvolite da vas spizdi to što to nije onaj "stari Božić". Ipak je Božić! Onaj što je samo jednom godišnje. Zagrlite i poljubite sve svoje drage ljude. Onako kako treba, a ne reda radi....

ŽIVJELI!!!!

- 12:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ZA DOBRO JUTRO

Upravo me zvao. Da mi reče da ON ide negdje...da ga neće bit neko vrijeme...da kažem malom svaki dan da ga voli.....da i mene voli-najviše na svijetu.............................................................................................................???????

Ko zna! Možda je konačno odlučio... Malo me to sad izbacilo iz takta. Ne mrzim ja njega; više ga čak ni ne žalim. Ali jebo te nisam kamen. I kad kažem da je u meni sve za njega umrlo, ne mislim baš skroz tako. U stvari ne osjećam...Osjećam nešto. Ipak imamo zajedničko dijete.

A u kurac! Sretan mi Božić!!!!

- 08:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.12.2004., srijeda

INTRO

Nema puno priče ni ništa što je senzacionalno. Za takvo nešto moraš bit Severina!

Ali, opet kad pogledam, nije moj život baš ni tako dosadan, a čini mi se kako se stvari odvijaju u zadnje, da mi ne može ni bit dosadan...

Htjela bi samo naglasit da sam JA nečija mama, pa se ispričavam onima koji budu ovaj blog smatrali nekulturnim, tj. neprimjernim za jednu majku.
Ja sam inače, super-mama i mislim da moj sin misli isto tako, a svi ostali koji ne misle tako nek se skru!!!

Dakle: sve je počelo onoga dana kad sam se odlučila udat. Za njega. Još mi ni dan danas nije jasno što je to bilo tada u mojoj glavi, da sam ja morala, ama baš morala, odabrat NJEGA i reć samoj sebi da će on bit otac moga djeteta. Znaš onaj tip ljudi (muškaraca) koji ti se jednostavno kurvanjski uvuku pod kožu, i počnu ti sisat krv pomalo (kurvanjski) da ti to i ne primjećuješ? Pa mu opraštaš sve moguće pizdarije na račun njegove umiljate face, i tepanja, itd itd. Ili je on "totalno drukčiji od drugih" (normalnih), a tebi se glupači to (nenormalno) sviđa. Još kad je jedini sin svoje majke. UUUU bejbi, ludilo! OK, šalu na stranu; volila bi ja da je ON meni ostavljo šporke čarape svuda po kući. Ali situacija je bila jako gadna. Ne bih sad o tome, ali kad netko ne želi/ne može/neće promjenit svoj bolesni način života radi žene (a bila sam pravi primjer supruge) i ne želi/ne može/neće ni radi djeteta, onda moraš skupit neku snagu i to sve skupa odjebat i zabetonirat baš tamo gdje je tome i mjesto: U PROŠLOSTI!

Nisam još potpisala papire. Tlaka mi je! Ali to je jedan od mojh planova za skoru budućnost. I tako sam sada stručno: SEPARATED (nestručno: ne živimo u bračnom odnosu zadnjih godinu dana).

Baš me brige, imam moje dijete, dobar poso, imam svoj hobi, drage ljude oko sebe, zdrava sam (valjda!!!) i sretna.

A to da mi život nije dosadan je fakat istina. Ima tu još svašta nešto, ali šta bi onda pisala ubuduće....

DEDICATED TO:mojim kolegama koji ne rade ni kurca ovih zadnjih par sati a samim tim ni ja nemam šta za radit, pa su na taj način omogućili da ova kreacija ugleda svijetlo dana i da podijelim svoj nevirtualni mali pakao sa ekipom. SVE VAS PUNO VOLIM.

- 15:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

eto i mene

...i baš sam neobično sretna zbog te činjenice

- 11:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>